English

POVIJEST GIMNASTIČKOG KLUBA MAKSIMIR

Dragana Aleksić otvara Prvenstvo Zagreba u dvorani u Škrlčevoj uliciGimnastički klub Maksimir gimnastički je klub s najdužom tradicijom njegovanja ritmičke gimnastike  u Hrvatskoj, a ujedno je i najtrofejniji klub. S radom je započeo davne 1965. godine kao sekcija ritmičke gimnastike pri Društvu za sportsku rekreaciju Partizan „Maksimir“. Treniralo se tri puta tjedno u dvorani tadašnje OŠ Božidar Adžija u Škrlčevoj ulici.

Ritmičku gimnastiku kao natjecateljski sport u Hrvatskoj razvijati i njegovati započela je gospođa Dragana Aleksić. Kao veliki zaljubljenik u ovaj lijepi i ženstveni sport odgojila je mnoge generacije gimnastičarki upoznavšiih s ljepotama ritmičke gimnastike: Tamaru Živković, Nives Portadu, Vesnu Turk, Lidiju Gadanec, Mirjanu Kasumović, Suzanu Bačić, Snježanu Budišćak, Olju i Sanju Žunter, Irenu Ravlić, Maju Ljubić, Dijanu Stojaković,Dunju Milivojević,  Pleh Mirjanu, Trpčić Ines, Anu Petravić , Biljanu Bulat ,Tanju i Gordanu Brkić … i mnoge druge. Osim što je promovirala ritmičku gimnastiku kako u Zagrebu tako i u cijeloj Hrvatskij, pod njenim vodstvom ostvareni su i vrlo lijepi rezultati. Tadašnje gimnastičarke bile su državne prvakinje u pionirskoj kategoriji od 1968. – 1970. godine, a ostvarile su i druge zapažene rezultate od kojih izdvajamo samo neke: Dubravka Kolar Čunko - prvakinja bivše države 1972. god., Verica Štikovec i Gordana Cimaš, Renata Orešković – višestruke prvakinje Hrvatske i grada Zagreba.

Gordana Sertić - vježbačica GK Maksimira na natjecanju osnovnih škola  u ritmičkoj gimnastici  ( SIOŠ )Kao gimnastičko društvo GK Maksimir registrirano je 1978. god., a klub je iste godine organizirao i prvi turnir u ritmičkoj gimnastici – Svibanjski turnir, koji je ustrojem nove hrvatske države prerastao u tradicionalni Međunarodni turnir u ritmičkoj gimnastici koji se održava  već 30 godina u najljepšem mjesecu u godini – mjesecu svibnju.

Mnoge vježbačice nastavljaju suradnju u klubu i nakon prestanka aktivnog bavljenja ritmičkom gimnastikom kao suci i treneri. Od 1980. god. u rad s podmlatkom i natjecateljicama uključuje se Gordana Cimaš, sadašnji trener kluba. Napretkom ritmičke gimnastike i postavljanjem sve većih zahtjeva u radu, dvorana u kojoj se do tada vježbalo postaje neadekvatna,a broj treninga nedovoljan. Roditelji su uvijek bili velika potpora i pomoć u radu kluba te dolaskom gospodina Dušana Popovića za Predsjednika klub 1987. god. započinje sa radom u novoj sportskoj dvorani - dvorani tadašnjeg MIOC-a, današnje XV Gimnazije, Jordanovac 8.

Uz dotadašnje vježbačice: Gordanu Sertić, Draganu Gomaz, Ernu Ferenđa, Ivu Žgombić, Mirelu Trohu, Martinu Stergar, Zrinku Klarić, Maju Franić, Ivanu Berković, Mirjanu Starčević, nastavljaju se nizati nove generacije: Anamarija Zuanović, Sabina i Larisa Lipovac, Melita Kolarec, Kristina Kada, Anita Šalamon, Martina Car , Tihana Nuber, Željka Volarić, Marija Japunđić, Ivana Nujić, Sanda i Željka Čerepinko, Petra i Josipa Jurinec, Kristina Bajza, Ana i Zrinka Užbinec, Marina Kralj, Dora Horvat, Dina Duplančić, Anja Grgić, Petra Gregl, Jasna Caren, Petra Paulik, Marina Roglić, Jadrana Bekavac, Tamara Vranić Mezak, Ivan Cvrlje, Marija Kuna, Marijana Bello, Mihaela Bingula, Maša Milovac, Iris Hrvoj, Ivona Ivanda, Ana Džeba, Mirta Pavličić, Mirjam Pleše, Martina Prelog, Nives Cota, Lana Gabrijelić, Marta Radoš, Tia Milovac, Marijana Tihana Franc, Arijana Krpan, Matea Pavlić … koje su svojim radom obilježile povijest našega kluba.

Larisa LipovacOsamostaljenjem Hrvatske nastupaju velike promjene, pa je Hrvatski gimnastički savez 01.02.1992. godine postao članom UEG (Europska gimnastička federacija) i FIG-e (Svjetska gimnastička federacija). Time je stečeno pravosudjelovanja na svim svjetskim i europskim prvenstvima, sudačkim i trenerskim tečajevima, simpozijima i kongresima i svim službenim manifestacijama FIG-e i UEG –e. Na temelju toga napravljen je od strane izvršnogodbora HGS-a, stručnih timova i tehničkih komiteta HGS-a, plan priprema i popis evidentnih i potencijalnih kandidata za nacionalnu gimnastičku vrstu u sve tri gimnastike, koja nas treba predstavljati na tadašnjim europskim prvenstvima. Nastup nacionalne gimnastičke vrste na europskim prvenstvima te godine ima povijesno značenje za HGS i hrvatsku gimnastiku u cjelini. Naša vježbačica, seniorka Larisa Lipovac izborila je tu čast i bila prva sudionica europskog prvenstva – Stuttgart 1992. godine i svjetskog prvenstva – Alicante 1993. godine.

PH u Varaždinu: 1. mjesto Anamarija Zuanović, 2. mjesto Larisa Lipovac , 3. mjesto Melita KolarecMnogobrojne vrijedne i talentirane članice i vježbačice GK Maksimira obilježile su povijest ovoga sporta, a danas kao treneri i sutkinje doprinose razvoju ritmičke gimnastike u Hrvatskoj. Spomenut ćemo samo neke od njih:  Dragana Popović-Gomaz - sedmerostruka prvakinja Hrvatske, bivša sutkinja i predsjednica TO RG; Anamarija Zuanović – reprezentativka, bivši trener i sutkinja - sada trener u športskoj gimnastici; naša najbolja seniorka Larisa Lipovac - prva predstavnica Hrvatske na Europskom prvenstvu 1992. god. i na Svjetskom prvenstvu 1993. god.; Kristina Bajza - seniorska prvakinja 1995. – 97. s 14 nastupa za nacionalnu gimnastičku vrstu; Melita Kolarec i Tihana Nuber - sutkinje i sadašnji treneri u KRG „Leda“; Josipa Jurinec - reprezentativka sa 6 nastupa, dugogodišnji trener i sadašnja nacionalna sutkinja; Zrinka Užbinec - Generacije vježbačica na 30. Svibanjskom turnirureprezentativka s 3 nastupa;  Željka Čerepinko - reprezentativka  sa  6 nastupa,  sadašnji trener  inacionalnasutkinja; Petra Jurinec - reprezentativka sa 7 nastupa i sadašnji trener; te Mirjana Starčević - vrhovna  sutkinja Hrvatske i međunarodna brevet sutkinja. Istim putem krenule su i naše dojučerašnje gimnastičarke: Marina Roglić – kao sutkinja i trenerica, te Nives Cota, Lana Gabrijelić i Martina Prelog kao trenerice.

Tradicija  dobrih i uspješnih gimnstičarki nastavlja se i danas. Naše dvije seniorke Matea Stojaković  i  Danijela Kavić  članice su reprezentacije i sudionice Europskih prvenstava, a mlađi naraštaj kadetkinja Lorena Turčin i Iva Dominković perspektivne su gimnastičarke i kategorizirane sportašice. Također ističemo vrijedne i zapažene rezultate Marine Auguštin, Amalije Silvije Koricky i Ane Tomkić.

S ponosom želimo da ih  i naše najmlađe natjecateljice GK Maksimir, kao i sve ostale gimnastičarke, uz zajednički ustrajan rad trenera i vježbačica, naslijede i postanu naša budućnost.

U klubu ritmičku gimnastiku trenutno trenira preko 120 djevojčica u različitim programima. Rad se odvija u grupama predškolskog uzrasta, mlađeg i starijeg školskog uzrasta, grupama C, B te A programa, a treninzi se održavaju na više različitih lokacija: sportska dvorana XV gimnazije, OŠ Ivana Filipovića te Centar za kulturu Maksimir.

Posebno se zahvaljujemo svim našim prijašnjim i sadašnjim članovima koji su svojim predanim radom i trudom pisali i pišu povijest ovog kluba i time određuju našu budućnost.

 

 

                        Dragana Aleksić - Životopis

Dragana AleksićDragana Aleksić gimnastičku karijeru započinje kao  desetogodišnja djevojčica u GD  "Sokol" u Somboru,  uz vrsne i svjetski poznate trenere prof.  Ivan Ivančević i prof. Irina Ivančević.

Do početka 5o-tih godina, niže sportske rezultate na brojnim susretima, natjecanjima, turnirima kako u zemlji tako i u inozemstvu. Posebne rezultate niže u vježbama na gredi  i parteru, što je bila posebna specijalnost i ljubav.
Najznačajniji pojedinačni  rezultat je susret reprezentacija s Austrijom u Beču 1950 god. kada osvaja  dvije zlatne medalje u parteru i na gredi.

Udajom i dolaskom u Zagreb, postaje trener sportske gimnastike u  GSD "Partizan" Maksimir, završava FFK, polaže stručne ispite za međunarodnog suca.

Jezgre za razvoj ritmičke gimnastike bila su jaka društva i klubovi ženske sportske gimnastike, pa ne čudi osnivanje sekcija za ritmičku gimnastiku u tim sredinama.

Tako je 1965. godine u okviru Društva za sportsku rekreaciju Partizan -  Maksimir  osnovana sekcija ritmičke gimnastike pod vodstvom Dragane Aleksić.Od 1966. godine sekcija redovno organizira republička natjecanja i sudjeluje vrlo uspješno na natjecanjima bivše države.

Dragana Aleksić je također zaslužna za to da su se vrlo brzo organizirale sekcije i natjecanja  u gimnastičkim društvima diljem Hrvatske:  u Novoj Gradišci (Otilija Cvetnić), u Karlovcu, u Varaždinu i u Vukovaru (Željka Gaćeša).

Taj prelijepi, izrazito ženski sport, kao spoj sportske gimnastike, akrobatike, baleta i folklora, bio je veliki izazov za sve buduće natjecateljice, od  tehničkog savladavanja rada s rekvizitima, od lopte, vijače, trake, obruča, čunjeva do vježbi bez rekvizita, u kojoj je do punog izražaja dolazila muzikalnost, osjećaj za ritam i napose karakter svake vježbačice ponaosob.
U početku je njegovan program obaveznih vježbi, no vrlo brzo najbolje vježbačice radile su slobodan program po uzoru na događanja na međunarodnoj sceni u području tog sporta.
Dugi niz godina upravo sve te vježbe  bile su  izvođene uz klavirsku pratnju, u kojoj je dolazio do izražaja zajednički dugogodišnji trenersko-korepetitorski rad  Dragane Aleksić i njene  kćerke Ksenije.

Njezna ljubav za gimnastikom i velika želja za usavršavanjem na tom području vodi je na putu  permanentnog obrazovanja  u zemlji i inozemstvu, polaže ispite za međunarodne suce te dobiva i licencu.
Jedna je od prvih ispitanih  međunarodnih sutkinja te organizira edukaciju naših prvih sudaca u ritmičkoj gimnastici  (Kristina petrina, Ivana Schmidt, Katica Horvatić. Nevenka Kujek, Jasenka Wolf.....)
Dugi niz godina, do umirovljenja, mnoge gimnastičarke pod stručnim vodstvom trenerice Dragane Aleksić  postizale su respektabilne rezultate u svim kategorijama  natjecanja kako u zemlji tako i u inozemstvu.
Vrijedno je spomenuti da su gimnastičarke „Maksimira“ bile državne prvakinje 3 puta za redom od 1968. do 1970. godine, 1972. godine Dubravka Kolar postaje prvakinja države, a velik broj gimnastičarki čija imena možemo vidjeti i u povijesti GK Maksimir su ostvarivale lijepe rezultate i osvajale zlatna i srebrna odličja.

S ponosom navodi  pokretanje PRVOG TURNIRA U RITMIČKOJ GIMNASTICI  u Hrvatskoj 1978. godine -   TRADICIONALNOG MAJSKOG TURNIRA koji je na jednom mjestu okupio najperspektivnije i najbolje ritmičarke s područja bivših republika, kasnije preimenovanog u MEĐUNARODNI SVIBANJSKI TURNIR koji je i nadalje nastavio rad na utrtim stazama  promovirati  ljepotu ritmičke gimnastike.

Za svoj dugogodišnji rad u sportskoj gimnastici, ritmičkoj gimnastici i rekreaciji za odrasle, nagrađivana je brojnim priznanjima, kako u zemlji tako i u inozemstvu.